Bar 4

1Ona je knjiga Božjih zapovijedi, Zakon koji će trajati dovijeka: tko ga se držao bude, taj će živjeti; tko ga napusti, taj će umrijeti. 2Vrati se, Jakove, i prihvati je, hodi k sjaju, k njenoj svjetlosti: 3ne ustupaj slavu svoju drugomu, ni dostojanstvo svoje narodu tuđemu. 4Blago nama, Izraele, jer nam je otkriveno što je Bogu po volji! 5Ohrabri se, narode moj, spomene Izraelov! 6Bili ste prodani narodima, ali ne na uništenje. Boga ste razgnjevili, stoga biste izručeni neprijateljima; 7Stvoritelja svog ste izazvali žrtvujući zlodusima, a ne Bogu. 8Zaboravili ste Boga vječnog, svoga hranioca! Ožalostili ste i Jeruzalem - majku koja vas je othranila. 9Kada je vidjela gdje se na vas obara gnjev od Boga, stade naricati: "Slušajte, susjede sionske: u tugu veliku zavi me Gospod. 10Vidjeh gdje mi u sužanjstvo izruči Vječni sinove i kćeri. 11S radošću sam ih hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlaze. 12Nitko nek' se nada mnom ne raduje što obudovjeh i ostadoh sama. Zbog grijeha djece svoje opustjeh, jer se okrenuše od Božjeg Zakona. 13Nisu marili za njegove zapovijedi niti išli putovima njegovih propisa, niti stupali stazom stege u njegovoj pravednosti. 14Dođite, susjede sionske! Gledajte gdje mi u sužanjstvo predaje Vječni sinove i kćeri! 15Doveo je na njih narod iz daljine, narod drzak, tuđega jezika, bez poštovanja prema starcu, bez smilovanja prema djetetu; 16odvedoše udovi ljubimce, ostaviše je samu, bez kćeri. 17Kako bih vam mogla ja pomoći? 18Samo onaj koji dovede na vas ove nevolje izbavit' vas može iz ruku neprijatelja. 19Idite, djeco, otiđite svojim putem! Ja ostajem napuštena, samotna; 20skinuh haljinu mira, odjenuh se u kostrijet svojih vapaja: sve dane svoje zazivat ću Vječnoga. 21Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: on će vas izbaviti iz nasilja, iz ruku neprijatelja. 22Jer u Vječnog se uzdam, on će vas spasiti; od Svetoga očekujem radost: uskoro na vas će se smilovati, Vječni, Spasitelj vaš. 23S tugom i plačem vidjeh vas gdje odlazite, ali Bog će vas meni vratiti s radošću i klicanjem za sva vremena. 24Kao što susjede sionske vidješe gdje vas zasužnjuju, tako će naskoro vidjeti gdje će vas izbaviti Bog, koji će doći u velikoj slavi i sjaju Vječnoga. 25Djeco moja, podnesite pokaranje što se obori na vas od Boga. Neprijatelj te progonio, al' uskoro vidjet ćeš njegovu propast, na njegovu ćeš šiju staviti nogu. 26Moja su nježna djeca hodila grubim putovima, otjerana kao stado što ga ote neprijatelj. 27Ohrabrite se, djeco, zavapite Bogu: Onaj koji vas stavi na kušnju, on će vas se spomenuti. 28Ako vam je misao, zastranivši, bila daleko od Boga, vratite se i tražite ga revnošću deseterostrukom. 29Jer onaj koji je na vas nesreću doveo, vašim će spasenjem vratiti vam vječnu radost. 30Ohrabri se, Jeruzaleme, utješit će te onaj koji ti dade ime. 31Jao onima koji te zlostavljaju, koji se vesele tvojoj propasti! 32Jao gradovima kojima su tvoja djeca robovala, teško onom koji ti odvede sinove! 33Jer kao što je uživao u tvojemu padu i tvojoj se propasti radovao, tako će tugovati nad svojim opustošenjem. 34Neće se veseliti mnogome pučanstvu, obijest će mu se preobratit' u tugovanje, 35od Vječnoga na nj će doći oganj za mnogo dana, i za dugo vrijeme bit će stan zlodusima. 36Obazri se na istok, Jeruzaleme, vidi radost što ti dolazi od Boga. 37Evo, vraćaju ti se sinovi koje si vidio gdje odlaze, sabiru se u tebi od istoka do zapada na zapovijed Svetoga i kliču u slavu Božju.