Wis 15

1 A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš. 2 Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i nećemo griješiti kad znamo da smo tvoji. 3 Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti. 4 Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeća ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani ličilima 5 koji u budalama potiču žudnju te žude za neživim obličjem mrtva lika. 6 Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih čine ili žele ili štuju. 7 Muči se lončar i gnječi zemlju mekanu: pravi posuđe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva će kojoj namjena biti - određuje lončar. 8 I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji će se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži. 9 Ne mari on što će brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natječe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine. 10 Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji, 11 jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim. 12 Nego misli da je žiće naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, čak iz zla." 13 Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire. 14 Ali su od svih najluđi i jadniji od duše čeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoć tlačiše. 15 Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni očima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi. 16 Jer ih čovjek načini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan čovjek ne može načiniti boga sebi slična; 17 i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožničkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu. 18 A čak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih. 19 Na njima nikakve ljepote da bi privlačile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.