‏ 2 Corinthians 5

1Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima. 2U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli. 4Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno. 5A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 6Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. 11Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. 12Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem. 13Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. 14Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 15i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 17Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

Copyright information for CroSaric