‏ Proverbs 20

1Vino je podsmevač i žestoko piće svađalica,
nemudar je ko se zbog njih tetura.

2Carevo je nasilje kao rika lavića,
ko ga razdražuje sebi samom škodi.

3Na čast je čoveku da se kloni svađe,
a svaki se bezumnik izbezumi.

4Kad je jesen – lenština ne ore,
kad je žetva – on prosi i oskudeva.

5Duboka je voda zamisao čovekovog srca,
alʼ je crpsti može samo čovek razboriti.

6Mnogi ljudi objavljuju svima svoju dobrotu,
ali ko će naći odanog čoveka?

7Pravednik živi čestitost svoju
i kako su samo blagoslovena deca nakon njega!

8Car koji sedi na sudskom prestolu
pogledom svojim sve zlo rasipa.

9Može li ko reći: „Srce sam svoje očistio,
čist sam od greha svoga“?

10Nejednaki tegovi i mera dvojaka –
oboje su ogavni Gospodu.

11I dete se po delima svojim prepoznaje,
da li su mu dela ispravna i čista.
Ovaj stih može i ovako da se prevede: Čak i dete delima svojim sakriva svoje prave motive, da ne znaš jesu li mu dela ispravna i čista.

12I uho što čuje i oko što vidi,
i jedno i drugo stvorio je Gospod.

13Ne voli spavanje da ne osiromašiš,
probudi se i naješćeš se hleba.

14„Bezvredno! Bezvredno!“ – govori kupac –
a onda se hvali kada ode svojim putem.

15Postoji zlato i mnoštvo dragulja,
ali učene usne su kao dragoceni nakit.

16Uzmi haljinu onome što jamči za tuđinca,
i zalog mu uzmi kad jamči za neznanca.

17Čoveku je sladak nepošteni hleb,
ali su mu posle usta peska puna.

18Namere osmisli savetom
i mudrim vođenjem ratuj.

19Ogovarač skita i odaje tajne,
zato se ne petljaj sa brbljivcem.

20Ko proklinje i oca i majku,
svetiljka mu dogoreva u najcrnjoj tami.

21U početku naglo zgrnuto nasledstvo
ostaje neblagosloveno na svom kraju.

22Nemoj reći: „Uzvratiću zlu!“
Čekaj Gospoda da te izbavi.

23Gospodu su mrski nejednaki tegovi
i strašne su terazije nejednake.

24Od Gospoda su čovekovi koraci,
pa kako bi neko dokučio svoj vlastiti put?

25Čoveku je zamka kad nepromišljeno kaže da je nešto posvećeno,
a da posle zavete razmatra.

26Car će mudar razvejati zlikovce,
vršidbenim točkom preko njih će preći.

27Svetiljka Gospodnja je čovekov dah,
ispituje dubine nutrine.

28Odanost i istina čuvaju cara,
on odanošću ostaje na prestolu svome.

29Mladiću je čast u njegovoj snazi
a seda je kosa dostojanstvo starih.

30Rane i masnice čiste od zla,
a šiba čisti dubine nutrine.
Copyright information for SrpNSPl