‏ Psalms 57

Horovođi. Davidov napev: „Ne pogubi.“Pesma pouzdanja u Boga, kada je pred Saulom pobegao u pećinu.

1Smiluj mi se, Bože, smiluj mi se,
jer u tebi duša moja utočište traži;
i u seni tvojih krila utočište tražim
dok nevolje prođu.

2Vapim Bogu Svevišnjemu,
Bogu koji mi sve čini.
3Posegnuće sa nebesa, spašće me;
prekoriće tog koji me gazi; Sela
poslaće Bog milost svoju i vernost svoju.

4Duša mi je među lavovima,
ležim među proždrljivcima;
potomcima ljudi zuba ko koplja i strele,
jezika kao mača oštrog.

5Neka si uzvišen vrh nebesa, Bože;
slava tvoja nek je nad svom zemljom.

6Nozi mojoj spremili su mrežu,
duša mi se povila;
ispred mene jamu iskopaše
i u nju sami upadoše. Sela

7Srce mi je voljno, Bože,
srce mi je voljno, da ti pevam,
i da ti sviram!
8Probudi se, biće moje;
budite se, o, liro i harfo,
ja bih zoru da probudim.

9O, Gospode, hvaliću te među narodima,
slaviću te među tuđincima.
10Jer velika je milost tvoja; do nebesa,
i do oblaka seže vernost tvoja.

11Neka si uzvišen vrh nebesa, Bože;
slava tvoja nek je nad svom zemljom.
Copyright information for SrpNSPl